Članovi su imali priliku pogledati izvedbu kultne Nušićeve “Gospođe ministarke” u režiji Tatjane Mandić Rigonat.
Priča o ženi političara koja mora na brzinu usvojiti obrasce ponašanja i način života „visokog društva“, nakon što joj suprug postane ministar u vladi, postala je gotovo sinonim za nagli uspon na društvenoj ljestvici. Jednako tako, ime Branislava Nušića postalo je sinonim za smijeh u kazalištu, kao i za nepogrešivo seciranje provincijalnog mentaliteta pomiješano s balkanskim šarmom i bogatstvom jezika kojim opisuje komiku naših života.
U Hrvatskom narodnom kazalištu Ivana pl. Zajca u Rijeci koje plijeni pažnju kako fascinantnim visokorenesansno-baroknim povijesnim zdanjem, tako i bogatim sadržajem koji se prelijeva preko rubova zgrade: većinu večeri u godini ispred kazališta sve bruji od nestrpljive publike koja čeka dramsku, baletnu ili opernu predstavu ili koncert.
O kazalištu
Riječka je publika vrlo vezana uz svoje kazalište i ponosna na nj već više od 130 godina. Nakon odluke gradskih vlasti da dotadašnje kazalište, Teatro Adamić (otvoreno 1805.), ne odgovara potrebama grada, novu, luksuznu i modernu kazališnu zgradu projektirali su ugledni bečki arhitekti Hermann Gottlieb Helmer i Ferdinand Fellner, a ukrase je izradio venecijanski kipar Augusto Benvenuti. Zgrada kazališta izgrađena je na trgu koji je nastao nasipanjem mora, a svečano je otvorena 3.10.1885. izvedbom Verdijeve opere Aida i Ponchiellieve La Gioconde. U vrijeme otvorenja, Kazalište je bilo jedino mjesto u gradu gdje se mogla vidjeti električna sijalica i telefon.
